Na području Konavala svilarstvo je nekada bilo važan dio tradicijskog života. Uzgoj dudova svilca razvijao se zahvaljujući povoljnoj klimi i sadnji dudova, odnosno murvi, čijim se lišćem hrane gusjenice svilca. Ova tradicija bila je posebno raširena u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća, kada su mnoge konavoske obitelji proizvodile svilu za vlastite potrebe.

Proces dobivanja prirodne svile je dugotrajan i zahtijeva puno strpljenja. Najprije se uzgajaju gusjenice dudova svilca koje se hrane svježim dudovim lišćem. Nakon određenog vremena gusjenice stvaraju čahure od tankih svilenih niti. Te su se čahure pažljivo skupljaju i stavljaju u toplu vodu kako bi se nit mogla odmotati bez pucanja. Od više tankih niti dobiva se čvršća svilena pređa koja se zatim suši, prede i boji prirodnim bojama.

Prirodna svila ima veliku vrijednost u izradi konavoske narodne nošnje. Konavoska svila odlikuje se sjajem, finoćom i kvalitetom izrade. Žene ručno izrađuju svileni vez, prenoseći znanje s generacije na generaciju. Takvi ukrasi simbol su bogatstva, marljivosti i tradicije.

Danas se tradicija uzgoja dudova svilca u Konavlima se očuvala u muzejima,galerijama i školama. U želji za očuvanjem kulturne baštine, UZ Konavoska škatulica, u sklopu projekta „Konavoski put svile“ i ove školske godine uzgaja dudov svilac kako bi se nove generacije upoznale s procesom dobivanja prirodne svile.