Čovjek: „Sveti se ime Tvoje...“ 
Bog: „Čekaj! Stani! Što si time mislio?“ 
Čovjek: „Mislio čime?“ 
Bog: „Pa s tim „Sveti se ime Tvoje...“ 
Čovjek: „Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga – a što to zapravo znači?“ 
Bog: „Znači – budi štovan, svet, uzvišen...“ 
Čovjek: „Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'.“ 
Bog: „Dobro, nastavi.“ 
Čovjek: „Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji...“ 
Bog: „Ti to stvarno misliš?“ 
Čovjek: „Naravno, zašto ne?“ 
Bog: „A što poduzimaš u tom pogledu?“ 
Čovjek: „Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore.“ 
Bog: „A da li imam pod kontrolom tebe?“ 
Čovjek: „Pa, ja idem u crkvu.“ 
Bog: „Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac – samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš...“ 
Čovjek: „Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu.“ 
Bog: „Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer – od tebe.“ 
Čovjek: „Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično.“ 
Bog: „No dobro, hajde.“ 
Čovjek: „Kruh naš svagdanji daj nam danas...“ 
Bog: „Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si.“ 
Čovjek: „Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.“ 
Bog: „Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve.“ 
 
Čovjek: „Strah me je.“ 
Bog: „Strah!? Čega!“ 
Čovjek: „Znam što ćeš reći.“ 
Bog: „Hajde, provjeri me!“ 
Čovjek: „Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim...“ 
Bog: „A što je bilo s Ivanom?“ 
Čovjek: „Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!“ 
Bog: „A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?“ 
Čovjek: „Pa, nisam mislio ozbiljno.“ 
Bog: „No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?“ 
Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“ 
Bog: „Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti.“ 
Čovjek: „Možeš? Kako?“ 
Bog: „Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu.“ 
Čovjek: „Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put.“ 
 
Bog: „Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?“ 
Čovjek: “Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo – super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?“ 
Bog: „Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi.“ 
Čovjek: „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.“ 
Bog: „Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast.“ 
Čovjek: „Što pod time misliš?“ 
Bog: „Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu.“ 
Čovjek: „Ne razumijem ovo zadnje?!“ 
Bog: „O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?“ 
Čovjek: „Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.“ 
Bog: „No, hajde, završi svoju molitvu.“ 
Čovjek: „Amen.“ 
Bog: „Da li znaš što to znači?“ 
Čovjek: „Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan o Tvojih sljedbenika.“ 
Bog: „Upravo si odgovorio na svoje pitanje.“ 
Čovjek: „Da?“ 
Bog: „E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno.“ 
 
Čovjek: „Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?“ 
 
Amen 
 
Dr. fra Anđelko Domazet

Čovjek: „Sveti se ime Tvoje...“ 
Bog: „Čekaj! Stani! Što si time mislio?“ 
Čovjek: „Mislio čime?“ 
Bog: „Pa s tim „Sveti se ime Tvoje...“ 
Čovjek: „Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga – a što to zapravo znači?“ 
Bog: „Znači – budi štovan, svet, uzvišen...“ 
Čovjek: „Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'.“ 
Bog: „Dobro, nastavi.“ 
Čovjek: „Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji...“ 
Bog: „Ti to stvarno misliš?“ 
Čovjek: „Naravno, zašto ne?“ 
Bog: „A što poduzimaš u tom pogledu?“ 
Čovjek: „Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore.“ 
Bog: „A da li imam pod kontrolom tebe?“ 
Čovjek: „Pa, ja idem u crkvu.“ 
Bog: „Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac – samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš...“ 
Čovjek: „Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu.“ 
Bog: „Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer – od tebe.“ 
Čovjek: „Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično.“ 
Bog: „No dobro, hajde.“ 
Čovjek: „Kruh naš svagdanji daj nam danas...“ 
Bog: „Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si.“ 
Čovjek: „Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.“ 
Bog: „Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve.“ 
 
Čovjek: „Strah me je.“ 
Bog: „Strah!? Čega!“ 
Čovjek: „Znam što ćeš reći.“ 
Bog: „Hajde, provjeri me!“ 
Čovjek: „Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim...“ 
Bog: „A što je bilo s Ivanom?“ 
Čovjek: „Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!“ 
Bog: „A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?“ 
Čovjek: „Pa, nisam mislio ozbiljno.“ 
Bog: „No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?“ 
Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“ 
Bog: „Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti.“ 
Čovjek: „Možeš? Kako?“ 
Bog: „Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu.“ 
Čovjek: „Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put.“ 
 
Bog: „Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?“ 
Čovjek: “Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo – super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?“ 
Bog: „Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi.“ 
Čovjek: „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.“ 
Bog: „Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast.“ 
Čovjek: „Što pod time misliš?“ 
Bog: „Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu.“ 
Čovjek: „Ne razumijem ovo zadnje?!“ 
Bog: „O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?“ 
Čovjek: „Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.“ 
Bog: „No, hajde, završi svoju molitvu.“ 
Čovjek: „Amen.“ 
Bog: „Da li znaš što to znači?“ 
Čovjek: „Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan o Tvojih sljedbenika.“ 
Bog: „Upravo si odgovorio na svoje pitanje.“ 
Čovjek: „Da?“ 
Bog: „E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno.“ 
 
Čovjek: „Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?“ 
 
Amen 
 
Dr. fra Anđelko Domazet