Slogan takvih akcija, i kod nas i u svijetu, je da svatko može učiniti nešto za spas ozonskog omotača. Njima se želi podići opća svijest o potrebi zaštite ozonskog omotača koji čuva sve na Zemlji od štetnih utjecaja Sunčeva zračenja, a važan je i za atmosfersku raspodjelu temperatura i utječe na klimu na Zemlji. Na skupu o Zemlji, 1992, u Riju, usvojen je globalni plan, program za promjenu, kao ulaganje u buduće generacije, zasnovan na konceptu održivog razvoja. Narodi i vlade svijeta su pozvani na razmišljanje i sudjelovanje u potrazi za boljom budućnošću. Deset godina poslije, na nedavno održanom skupu u Johanesburgu, ustanovljeno je da se stanje u mnogome pogoršalo. Razvijene zemlje, koje su trebale i morale preuzeti vodeću ulogu u unapređenju održive potrošnje, ponašale su se ignorantski i bahato. Zemlje u razvoju su ih slijepo i nerazumno pokušavale imitirati, umjesto da su uspostavljali forme održive potrošnje u izgradnji svojih gospodarskih sustava. Nerazvijene zemlje su postale još siromašnije, ali zato obogaćene opasnom, prljavom, zastarjelom i u razvijenim zemljama uglavnom zabranjenom tehnologijom. A bogati su čak kupovali “čisti zrak” zemalja sa malim emisijama štetnih plinova, kako bi smanjili vlastiti stupanj zagađenosti.

U Hrvatskoj su od 1990. godine smanjene emisije u zrak, ali i potrošnja energije, ali je nakon 1995, zabilježen lagani rast. Najviše zagađenja izazivaju procesi izgaranja i promet, a prekomjerno zagađen zrak ima 15% gradova i naselja. Mjerenja ozona u Hrvatskoj obavljaju se još uvijek samo preko satelita. Ti podaci, u pregledu posljednjih deset godina pokazuju da nad Hrvatskom nema ozonske rupe, ali da je štetno UV zračenje poraslo za 3.3 posto zbog stanjenja ozonskog omotača za 2.4 posto. Napuštanje upotrebe freona u Hrvatskoj, premda mi nismo veliki onečišćivači, predviđeno je do 2006. godine. Freoni se u Hrvatsku uvoze, jer ih mi ne proizvodimo pa će se uz sve poduzete aktivnosti kao što su obrazovanje, nadzor, servisi, prikupljanje i recikliranje sredstava za hlađenje, organizirati i obrazovanje carinika. Hrvatska će tako udovoljiti preuzetim obvezama u zaštiti ozonskog omotača, no ni nama ni nizu drugih država neće biti lako zamijeniti štetne freone onima koji to nisu ili sasvim nečim drugim. Amonijak, koji je posljednjih pedesetak godina gotovo zaboravljen, vraća se u upotrebu jer osim neugodnog mirisa nema utjecaja na Zemljin omotač.
 

Pozitivne zanimljivosti

Jeste li znali da se najveća ozonska rupa nalazi upravo iznad Australije i zbog toga je učestalost raka kože u 'Down Under' najveća na svijetu? Jedan od čimbenika koji oštećuju ozonski omotač jesu kloro-fluoro-ugljikohidrati (CFC), plinovi koji su se koristili u hladnjacima i drugim rashladnim uređjaima, ali i u spray-kanticama i pumpicama za astmatičare. Da bi se spriječilo daljnje uništavanje zaštitnog ozonskog sloja i poticalo njegovu obnovu, Australija je sa brojnim drugim zemljama potpisnica ugovora o prestanku uporabe CFC-a do 1995. godine. Jedna od rijetkih iznimki su astma-pumpice koje minimalno utječu na okolinu, pa se njihova uporaba tolerira do 2005 godine. Do tada će biti u potpunosti zamijenjene novim pumpicama koje će sadržavati hidro-fluoro-alkane, plinove bez pogubnog djelovanja na dragocjeni ozonski sloj.

Dobra je vijest da je potrošnja CFC-a od 1986. godine globalno smanjena za 84 %, a u industrijaliziranim zemljama za 97 %.

Kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestali upotrebljavati tvari koje štete ozonu, oporavak bi bio moguć. Zemlja i njen omotač bili bi u skladu negdje oko 2050. godine.
 

Negativne zanimljivosti

Povećavanje industrijskog i poljoprivrednog zagađenja ugrožava zrak koji udišemo, oceane, vrste koje žive na Zemlji i ozonski omotač koji nam štiti život.

• Svakih 20 minuta rađa se 3.500 ljudi, a gubi se jedna ili više životinjskih ili biljnih vrsta - najmanje 27.000 vrsta godišnje. Takva stopa rasta i raspon izumiranja nije bila poznata posljednjih 65 milijuna godina.
• Širenje pustinja i smanjenje vodenih površina na trećini planete doprinosi gladi, socijalnim nemirima i migracijama. Dvije trećine svjetskog stanovništva djeluje unutar 100 milja oceana, mora ili jezera: 14 od 15 najvećih svjetskih metropola (10 ili više milijuna stanovnika) nalazi se na obali. Njihov utjecaj na okoliš uključuje rastuće količine kanalizacijskih voda i ostalog otpada, isušivanje tla, izgradnju plaža, te uništavanje mrjestilišta.
• Utjecaj prosječnog Amerikanca na okoliš je 30 do 50 puta veći od prosječnog stanovnika zemlje u razvoju poput Indije.
• Koliko je teška borba protiv industrije koja zarađuje na štetnim proizvodima pokazuje i podatak da je u Americi krijumčarenje u tom području po jačini odmah iza krijumčarenja droge.
• Najveće globalno oštećenje ozonskog omotača očekuje se u sljedećih nekoliko godina.
• Učestalost raka kože, unatrag pedeset godina, je povećana za 900 posto!
 

Slogan takvih akcija, i kod nas i u svijetu, je da svatko može učiniti nešto za spas ozonskog omotača. Njima se želi podići opća svijest o potrebi zaštite ozonskog omotača koji čuva sve na Zemlji od štetnih utjecaja Sunčeva zračenja, a važan je i za atmosfersku raspodjelu temperatura i utječe na klimu na Zemlji. Na skupu o Zemlji, 1992, u Riju, usvojen je globalni plan, program za promjenu, kao ulaganje u buduće generacije, zasnovan na konceptu održivog razvoja. Narodi i vlade svijeta su pozvani na razmišljanje i sudjelovanje u potrazi za boljom budućnošću. Deset godina poslije, na nedavno održanom skupu u Johanesburgu, ustanovljeno je da se stanje u mnogome pogoršalo. Razvijene zemlje, koje su trebale i morale preuzeti vodeću ulogu u unapređenju održive potrošnje, ponašale su se ignorantski i bahato. Zemlje u razvoju su ih slijepo i nerazumno pokušavale imitirati, umjesto da su uspostavljali forme održive potrošnje u izgradnji svojih gospodarskih sustava. Nerazvijene zemlje su postale još siromašnije, ali zato obogaćene opasnom, prljavom, zastarjelom i u razvijenim zemljama uglavnom zabranjenom tehnologijom. A bogati su čak kupovali “čisti zrak” zemalja sa malim emisijama štetnih plinova, kako bi smanjili vlastiti stupanj zagađenosti.

U Hrvatskoj su od 1990. godine smanjene emisije u zrak, ali i potrošnja energije, ali je nakon 1995, zabilježen lagani rast. Najviše zagađenja izazivaju procesi izgaranja i promet, a prekomjerno zagađen zrak ima 15% gradova i naselja. Mjerenja ozona u Hrvatskoj obavljaju se još uvijek samo preko satelita. Ti podaci, u pregledu posljednjih deset godina pokazuju da nad Hrvatskom nema ozonske rupe, ali da je štetno UV zračenje poraslo za 3.3 posto zbog stanjenja ozonskog omotača za 2.4 posto. Napuštanje upotrebe freona u Hrvatskoj, premda mi nismo veliki onečišćivači, predviđeno je do 2006. godine. Freoni se u Hrvatsku uvoze, jer ih mi ne proizvodimo pa će se uz sve poduzete aktivnosti kao što su obrazovanje, nadzor, servisi, prikupljanje i recikliranje sredstava za hlađenje, organizirati i obrazovanje carinika. Hrvatska će tako udovoljiti preuzetim obvezama u zaštiti ozonskog omotača, no ni nama ni nizu drugih država neće biti lako zamijeniti štetne freone onima koji to nisu ili sasvim nečim drugim. Amonijak, koji je posljednjih pedesetak godina gotovo zaboravljen, vraća se u upotrebu jer osim neugodnog mirisa nema utjecaja na Zemljin omotač.
 

Pozitivne zanimljivosti

Jeste li znali da se najveća ozonska rupa nalazi upravo iznad Australije i zbog toga je učestalost raka kože u 'Down Under' najveća na svijetu? Jedan od čimbenika koji oštećuju ozonski omotač jesu kloro-fluoro-ugljikohidrati (CFC), plinovi koji su se koristili u hladnjacima i drugim rashladnim uređjaima, ali i u spray-kanticama i pumpicama za astmatičare. Da bi se spriječilo daljnje uništavanje zaštitnog ozonskog sloja i poticalo njegovu obnovu, Australija je sa brojnim drugim zemljama potpisnica ugovora o prestanku uporabe CFC-a do 1995. godine. Jedna od rijetkih iznimki su astma-pumpice koje minimalno utječu na okolinu, pa se njihova uporaba tolerira do 2005 godine. Do tada će biti u potpunosti zamijenjene novim pumpicama koje će sadržavati hidro-fluoro-alkane, plinove bez pogubnog djelovanja na dragocjeni ozonski sloj.

Dobra je vijest da je potrošnja CFC-a od 1986. godine globalno smanjena za 84 %, a u industrijaliziranim zemljama za 97 %.

Kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestali upotrebljavati tvari koje štete ozonu, oporavak bi bio moguć. Zemlja i njen omotač bili bi u skladu negdje oko 2050. godine.
 

Negativne zanimljivosti

Povećavanje industrijskog i poljoprivrednog zagađenja ugrožava zrak koji udišemo, oceane, vrste koje žive na Zemlji i ozonski omotač koji nam štiti život.

• Svakih 20 minuta rađa se 3.500 ljudi, a gubi se jedna ili više životinjskih ili biljnih vrsta - najmanje 27.000 vrsta godišnje. Takva stopa rasta i raspon izumiranja nije bila poznata posljednjih 65 milijuna godina.
• Širenje pustinja i smanjenje vodenih površina na trećini planete doprinosi gladi, socijalnim nemirima i migracijama. Dvije trećine svjetskog stanovništva djeluje unutar 100 milja oceana, mora ili jezera: 14 od 15 najvećih svjetskih metropola (10 ili više milijuna stanovnika) nalazi se na obali. Njihov utjecaj na okoliš uključuje rastuće količine kanalizacijskih voda i ostalog otpada, isušivanje tla, izgradnju plaža, te uništavanje mrjestilišta.
• Utjecaj prosječnog Amerikanca na okoliš je 30 do 50 puta veći od prosječnog stanovnika zemlje u razvoju poput Indije.
• Koliko je teška borba protiv industrije koja zarađuje na štetnim proizvodima pokazuje i podatak da je u Americi krijumčarenje u tom području po jačini odmah iza krijumčarenja droge.
• Najveće globalno oštećenje ozonskog omotača očekuje se u sljedećih nekoliko godina.
• Učestalost raka kože, unatrag pedeset godina, je povećana za 900 posto!