Blagdan sv. Nikole i ove godine nam dolazi. Raduju se djeca, spremaju svoje cipelice, čiste čizme koje će staviti u prozor kako bi sveti Nikola i njima donio dar koji su zaslužili ako su bili dobri.
Radujemo se i mi odrasli jer blagdan sv. Nikole je velik dan za našu župu. Ta On je zaštitnik naše župe. Netko će pitati zašto baš sv. Nikola? Da bi mu znali odgovoriti moramo našeg sveca upoznati.

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. poslije Krista. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe ćemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrečice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upučuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, On skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu - nazivamo ga zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine i bude pokopan. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi.
Kako vidimo sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Kao takvog i mi smo ga izabrali da nam bude primjer, zaštitnik i zagovornik. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.

Blagdan sv. Nikole i ove godine nam dolazi. Raduju se djeca, spremaju svoje cipelice, čiste čizme koje će staviti u prozor kako bi sveti Nikola i njima donio dar koji su zaslužili ako su bili dobri.
Radujemo se i mi odrasli jer blagdan sv. Nikole je velik dan za našu župu. Ta On je zaštitnik naše župe. Netko će pitati zašto baš sv. Nikola? Da bi mu znali odgovoriti moramo našeg sveca upoznati.

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. poslije Krista. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe ćemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrečice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upučuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, On skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu - nazivamo ga zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine i bude pokopan. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi.
Kako vidimo sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Kao takvog i mi smo ga izabrali da nam bude primjer, zaštitnik i zagovornik. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.