Velika Gospa – najveći blagdan najmlađe dogme o Mariji

Velika Gospa - kojom se obilježava Marijino uznesenje na nebo, najveći je blagdan posvećen Majci Božjoj. Riječ o najmlađoj od četiri dogme. Marija je, naime, kao Bogorodica točno određena na Efeškom saboru 431., što je potvrdio tek Kalcedonski sabor 451. Tada je službeno prihvaćeno i vjerovanje o njezinu djevičanstvu  predloženo na Carigradskome saboru 381. godine. Gotovo 1500 godina kasnije papa Pio IX. službenim dokumentom (koji se naziva bula) "Ineffabilis Deus" proglasio je 1854. dogmu da je Marija, uz to što je i Djevica, i bezgrešno začeta. Dogmu o Marijinom uznesenju definirao je tek 1950. bulom "Munificentissimus Deus" papa Pio XII. To, međutim, ne znači da se tek od tada slavi Uznesenje Marijino na nebo. Usmena predaja prisutna je u liturgiji, apokrifnim (lažnim) evanđeljima, teološkim komentarima i legendama još od najranijih stoljeća kršćanstva. Od četvrtog stoljeća to se pitanje uznesenja duha i tijela Marijina, koje potvrđuje konačnu čovjekovu svrhu da bude dionikom Božje slave, stalno pojašnjavalo.

Hrvatski udio u dogmi o Uznesenju Marijinu
Veliki pobornik za definiranje dogme o Marijinu uznesenju bio je hrvatski mariolog (mariolozi = teolozi koi naučavaju o BDM), franjevac dr. Karlo Balić, kojega je papa Pio XII. zadužio za prikupljanje dokumentacije potrebne za proglašenje te dogme. Nije slučajno da su baš Hrvati u tome imali svog udjela, jer su praktički od svoga pokrštavanja štovali baš Marijino Uznesenje. Ivan Ravenjanin je oko 642. splitsku katedralu posvetio baš Uznesenju Marijinu, a smatra se da je upravo tu počelo pokrštavanje Hrvata. Zbog toga Velika Gospa ima posebno značenje u Hrvata tijekom čitave povijesti.

No, ne samo Velika Gospa nego Marija kao Bogorodica (koja je kao Božja izabranica jedina bila na nebo uznesena). Taj poseban odnos prema Gospi u Hrvatskoj potvrđuje već knez Branimir koji je na natpisu crkve podignute u Gornjemu Muću zapisao "Za vrijeme kneza Branimira, godine 888. šeste indikacije, otkako je Krist uzeo svoje sveto tijelo od svete Djevice", čime je prvi put u nas u službenu formulu naznačavanja godine unesen Marijin spomen. Ponovit će to i knez Mutimir, a kraljica Jelena podignut će u Solinu velebnu crkvu posvećenu Gospi, koja je u naše vrijeme nazvana hrvatskim Gospinim prasvetištem.

Od tada do danas na hrvatskom će povijesnom prostoru biti podignuto više od tisuću crkava i kapela posvećenih Gospi.

Marija će biti titularom čak 16 hrvatskih katedrala, a samom Uznesenju Marijinu, dakle, Velikoj Gospi posvećene su osim splitske i katedrale u Zagrebu, Krku, Poreču, Dubrovniku, Puli, Senju i Rabu. Marija se vrlo rano počela smatrati zaštitnicom hrvatskoga naroda, ne samo stoga što su Branimir i Trpimir počeli na marijanske staze upućivati hrvatski narod, nego i stoga što se tijekom teške i ratovima obilježene povijesti obrana hrvatskih zemalja tumačila Marijinom zaštitničkom ulogom.

Zaštitnica u bitkama
Tako kad se Hrvatska pred turskom najezdom obranila pod bedemima zagrebačke Marijine katedrale za to nije bilo drugog objašnjenja nego da je Gospa zaštitom uzvratila ljubav njoj iskazanu u hrvatskome narodu. I velika pobjeda u pomorskoj bitci protiv alžirskog bega Uluz-Alija kod Korčule na sam blagdan Velike Gospe 1571., kao i pobjeda protiv Turaka u bitci kod Sinja na istu svetkovinu 1715. te mnoge druge, poput one u kojoj je Toma Erdödy porazio Turke u bitci kod Siska 1593. objašnjavaju se tom Marijinom zaštitom, koja nije manjkala ni u drugim prilikama.

Obljubljeni blagdan u Hrvata
Upravo stoga je i nadbiskup i kasniji kardinal Alojzije Stepinac 1942. "Presvetoj Djevici i majci Božjoj Mariji, moćnoj zaštitnici drage domovine Hrvatske" posvetio hrvatski narod.

Zahvaljujući toj stoljetnoj naklonosti Hrvata Mariji, o čemu među ostalim svjedoči i prvi tiskani Marijin životopis iz pera Marka Marulića koji je bio širitelj marijanske pobožnosti, ali unekoliko i o. Karlu Baliću, organizatoru marioloških kongresa, u Zagrebu su 1971. godine održani VIII. mariološki i XI. marijanski kongres, svečano zaključeni na Veliku Gospu u Mariji Bistrici – najvećem hrvatskom nacionalnom svetištu, gdje se tada okupilo čak sto tisuća vjernika.

Rođenje Blažene Djevice Marije (Mala Gospa)

Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna.

 Zove se tako, budući da se slavi "mala Marija", spomendan Marijinog rođenja, za razliku od "Velike Gospe", blagdana Marijinog uznesenja na nebo, 15. kolovoza.

Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov "rođendan za nebo", to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje - Malu Gospu 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: "Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. - Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak."

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovijedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.

Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže "Gospa Mala - jesen prava!" O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka). Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe, a onda prestaju, znaju reći pčelari.

Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijeli mjeseca lijepo. Ljeto jenjava, vrijeme je jesenskih plodova.