Pobuna protiv sustava – djeca shvaćaju da većina školskog gradiva nije potrebna u životu te da ocjene i visoko obrazovanje nisu garancija za uspjeh i sreću u životu - imaju priliku u svojoj okolini (ako ne u vlastitom domu) susresti ljude koji imaju diplome a svejedno teško žive.

Zastarjele tehnike poučavanja - škole ne idu ukorak s modernim tehnologijama, pa je djeci koja su navikla biti svakodnevno stimulirana sjajnim specijalnim vizualnim i audio efektima holivudskih produkcija i kompjuterskih igrica, analogno prenošenje znanja i informacija predosadno i destimulativno.

Pobuna protiv roditelja – može biti da Vam se dijete svjesno ili nesvjesno osvećuje zbog nečega. Znajući da Vam je bitno njegovo učenje i dobre ocjene, koristi to kao način da Vam protuslovi i osvećuje se zbog nečega za što ste mu se zamjerili. Djeca koja poštuju i vole svoje roditelje, ako ni zbog čega drugog, uče iz ljubavi i poštovanja prema roditeljima. Nažalost, malo je djece koji u tinejdžerskoj dobi drže do svojih roditelja, zato je bitno da roditelji primjereno postupaju.

Žrtva je mobbinga u školi, bilo od strane djece ili učitelja.

Loše društvo - ako je Vaše dijete upalo u loše društvo, lako je moguće da ga ono odvlači od učenja

Nesretna ljubav

Pubertetske mušice

Lijenost

Nezainteresiranost za određeni predmet ili gradivo

Problemi s koncentracijom - pad koncentracije pri učenju, misli brzo odlutaju u sasvim desetom smjeru i prođe vrijeme a jako malo toga se nauči, zapamti ili ponovi. To može frustrirati i time se izgubi volja za učenjem

Sagorijevanje – preopterećenje

UZROK NIJE OPRAVDANJE

Uzrok pada motivacije i averzije prema učenju ne smije nikada poslužiti kao izgovor ili opravdanje. Učiti se treba, i to cijeli život. Učimo dok smo živi. Zato je potrebno pomoći djeci da od malih nogu shvaćaju da je učenje preduvjet za sretan i uspješan život, i da se ne uči samo u školi i samo za ocjene.

Onog trena kad počnemo "opravdavati" svoje dijete određenim životnim okolnostima, trenutnim raspoloženjima i slično, mi ga učimo da će danas-sutra na poslu, u društvu, u braku, bilo gdje, svi ostali isto tako imati razumijevanja za njegove loše dane/nesretnu zaljubljenost/"ne da mi se" stav, a neće imati.

Bolje da nauči od malena da to ne prolazi u životu i da odbacivanjem svojih odgovornosti odbacuje i svoja prava kao i svoje šanse u životu. Mnogo je bolje da ga Vi učite odgovornosti, nego da ga uči život sam. Razvijanje osjećaja odgovornosti jedan je od najjačih aduta kad se radi o motivaciji za učenje i pohađanje nastave.

PRAKTIČNI POTEZI

Neki od poteza i pothvata koji Vam svakako mogu pomoći:

-Nikako ne prisiljavati djecu na učenje, nego pronaći načina da ih se motivira, privoli i zainteresira za učenje. Pohvala je često najbolja ili dovoljna motivacija. Poticati na učenje ne znači i tjerati na učenje. Važno je djecu poticati, ali nikako tjerati. Potiče ih se s ljubavlju.

-Usaditi svome djetetu osjećaj odgovornosti što ranije - nešto kao: Objasniti djetetu da u životu postoje stvari koje se jednostavno MORAJU odraditi, sviđalo se to nama ili ne. Svako drugo podilaženje, u vidu instrukcija, izigravanja tutora ('ajde da te mama presluša), upisivanja u drugu školu i sl. je samo medvjeđa usluga, gdje se prst upire u nešto drugo, a ne u dijete kome se naprosto ne da učiti. Iluzorno je i nema nikakve svrhe tražiti opravdanja u vanjskim okolnostima. Kao da smo mi imali zanimljiviji nastavni program ili kreativnije nastavnike, pa smo ipak izišli na kraj s nedostatkom motivacije i završili školovanje. Od samog početka treba poticati dijete na samostalnost i odgovornost te stjecanje radnih navika kako bi samo izvršavalo sve svoje školske obveze, uredno i na vrijeme. U početku je dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatke za vježbu, ispitivati ga gradivo, pomagati mu oko nejasnoća.

-Ne učite i ne pišite zadaće umjesto svog djeteta - tako činite više štete nego koristi. Nemojte mu davati gotova rješenja. Kad djetetu nešto nije jasno, roditelji ponekad gube strpljenje i pribjegnu lakšem načinu pa djetetu ponude gotovo rješenje. No, time mu odmažu i onemogućuju njegovo osamostaljivanje. Bolje je djetetu pružiti podršku, uputiti ga kako da riješi zadatak ili problem, ali samostalno. Dijete će na taj način imati veći osjećaj uspjeha i samopouzdanja. Bolje je da, ako treba, padne godinu i nauči se odgovornosti nego da iz ove situacije nauči da ćete Vi za njega/nju podmetati leđa kad posustane i preuzimati odgovornost i poslove onda kad se njemu to baš ne da. Pustite ga neka plati cijenu svog nerada - nema drugog načina da odraste. Jedna izgubljena godina je nebitna i nadoknadiva, a odrasla neodgovorna osoba je nepopravljiva i tužna pojava.

-Ako primijetite da je averzija prema učenju vezana uz pobunu protiv sustava, objasnite svome djetetu da može pobijediti sustav samo tako da bude bolji, a ne lošiji od njega. To znači da se treba naoružati s pravim kompetencijama, znanjem, vještinama i vrlinama koje će mu pomoći ostvariti svoje želje. Stoga neka uči radi sebe, a ne radi drugih niti radi ocjena. I ako to ne želi činiti kao svi kroz formalno obrazovanje neka to barem čini kroz neformalno i samo-obrazovanje. Poduprite ga/ju u tome da u svoje slobodno vrijeme što više čita, istražuje i izgrađuje svoje vrline i vještine na način koji njemu/njoj najviše odgovara. Nemojte toliko brinuti za ocjene, nego se više potrudite da razvije potrebne vrline i vještine koje ionako ne dobija u školi već u kućnom odgoju. Sasvim sigurno i sami znate da ocjene nisu mjerilo pameti. Uvjerite svoje dijete da je obrazovanje preduvjet (ako ne garancija) za uspjeh i sreću u životu, no uz obrazovanje treba razvijati i mnoge vrline te usvajati određene vještine kako bi se ostvarilo svoje snove.

-Ako znate da je averzija prema učenju vezana uz pobunu protiv roditelja, jedno od mogućih rješenja je pronaći alternativni uzor - pronaći nekoga u široj obitelji ili od prijatelja, tko bi se mogao posvetiti Vašem djetetu i uvjeriti ga/ju u dobrobiti učenja i odgovornosti. To što Vaši savjeti i primjeri kako se uči ne dopiru do njega je dosta uobičajeno između roditelja i djece u određenoj dobi, pa zato predlažemo da potražite pomoć od nekog odraslog u Vašem  okruženju tko bi mogao poslužiti umjesto Vas. Važno je da Vaše dijete poštuje tu osobu i po mogućnosti je voli.

Drugi i bolji način je da preuzmete stvari u svoje ruke i doprinesete promjeni tako što ćete početi s promjenom u sebi.

-Ako saznate da je averzija prema učenju vezana uz mobbing koji doživljava u školi, potražite pomoć pedagoga i/ili psihologa u svojoj školi.

-Ako je u pitanju lijenost, ponekad je dovoljno uvesti strogoću. Ne znamo kakvi ste Vi, no mnogi roditelji čine svojoj djeci medvjeđu uslugu kad im previše popuštaju. Uvedite mjere koje će ih potaknuti da se prime knjige. Neka djeca bolje reagiraju na zabrane, a neka bolje na nagradu. Bitno je da saznate što bolje djeluje na Vaše dijete.

-Nagradite dijete ili ga podučite da se samo nagrađuje za uloženi trud. Recimo za svaki uspješno položen ispit neka se počasti nečim što može samo ako položi ispit - uvesti odlaske u kino ili neku drugu zabavnu (a po mogućnosti i poučnu) aktivnost za svaku peticu ili položeni ispit; neka to bude kao ritual za koji se zna da se zaslužuje samo kroz učenje. Nemojte ni slučajno plaćati djeci za položene ispite i dobre ocjene! Time se djecu uči da sve gledaju kroz novac. Ako uči zbog novca, a ne zbog sebe, neće od toga imati nikakve dugoročne ni prave koristi u životu.

-Zabranite mu/joj stvari koje voli dok ne nauči ili popravi ocjene. Bitno je držati se toga i ne popuštati. Ne dajte se izmanipulirati, jer su mnoga djeca jako dobra u tome.

-Ako je dijete naredalo jedinice, najozbiljnije mu zaprijetite nečim. Jednostavno mu objasnite kako u životu funkcionira zakon uzroka i posljedica: "Budući da imaš 5 jedinica, nemaš što tražiti vani dok te jedinice ne popraviš"... i točka.

-Pomozite djetetu naći smisao - još bolje od nagrada, kazni i prijetnji djeluje samomotiviranost.

Djeluju li poticaji u obliku nagrada kao što su one novčane kod učenja?

Znanost dokazuje da za jednostavne mehaničke zadatke takva vrsta motiviranja funkcionira, no kod zahtjevnijih, kompliciranijih zadataka, onih za koje su potrebne veće kognitivne sposobnosti - konceptualno i kreativno razmišljanje - ovaj model poticanja donosi obrnute rezultate - ako ih se motivira samo novcem a ne i određenim drugim faktorima, njihova učinkovitost opada! Novac je često motivator, no ono što ostvaruje bolje izvođenje umnih zadataka (uključujući i učenje) nije novac nego ova 3 faktora:

·         autonomija/samostalnost

·         samousavršavanje/vještina

·         svrha/doprinos

Dakle, kako bismo motivirali (i za učenje) kreativnu, bistru, visoko-inteligentnu djecu, moramo im omogućiti slobodu djelovanja samostalno bez nadzora, dati im priliku da se usavršavaju, da budu vještiji u onome što zadatak zahtijeva (da usavršuju recimo neki svoj talent kroz učenje) i pružiti im uvid u to kako njihov rezultat (poznavanje gradiva i implementacija znanja u praksi) pridonosi njihovom boljitku ali i cjelokupnoj zajednici.

Ako primijetite da Vaše dijete nema problema s učenjem općenito, nego samo s učenjem određenih predmeta, tada doskočite njegovoj nezainteresiranosti za gradivo tako što ćete mu pokazati zašto je bitno naučiti određeno školsko gradivo, ako treba za svaki pojedini predmet.

-Mnogi kojima recimo ne ide matematika, bune se što će im to u životu. Objasnite im kako u konkretnim životnim situacijama, poznavanje matematike omogućuje donošenje boljih odluka - npr. ako u trgovini vide da je nešto sniženo 20%, znat će odmah izračunati koliko je to manje od cijene na etiketi i može li si to priuštiti. Bit će motiviraniji ako im se pojasni kako kroz svladavanje matematičkih zadataka jačaju svoje mozgovne stanice pa će zbog toga moći u životu bolje razlučivati i donositi bolje odluke te time imati više uspjeha. Osim toga, objasnite im kako kroz matematiku razvijaju sposobnost logičkog razmišljanja, zaključivanja i generaliziranja, strateške vještine, sposobnosti rješavanja problema, koncentracije, ustrajnost, sustavnost, temeljitost, preciznost, shvaćaju prirodne zakonitosti itd. A to sve će im pomoći da u raznim životnim situacijama izvuku samo ono najbolje. Potkrijepite to primjerima. Ukažite kako su zabavne stvari kao kartanje, glazba i origami isto matematika. Kompozicije su tim bolje što su matematički savršenije.

Matematika jača u nama kreativnost i daje nam dublje razumijevanje kako stvari u životu funkcioniraju, po kojim principima i formulama. Kroz matematiku jačamo svoju sposobnost uočavanja veza i odnosa koje možemo primijeniti u raznim životnim situacijama. Kroz učenje rješavanja matematičkih zadataka vježbamo umijeće i snalažljivost u rješavanju problema općenito.

-Ako mu ne ide zemljopis, možete mu dati motivaciju time da mu objasnite kako će mu to znanje super doći jednog dana kad bude putovao svijetom. Bit će u mogućnosti bolje se snaći u drugim zemljama, izvući najviše iz svog boravka u njima, zadiviti druge svojim poznavanjem informacija o drugim zemljama itd.

Izmislite igru pronalaženja pozitivnog u naizgled dosadnim stvarima. Dajte joj neko svoje zanimljivo ime. Za svaku pronađenu pozitivnost dobije se recimo bod, a određeni broj bodova donosi neku nagradu i slično. To je umijeće nalaženja pozitivnog u negativnom. Pomozite svom djetetu naučiti natjerati samog sebe da mu se svidi sve što uči, da pokuša u svemu što uči naći nešto pozitivno, da se uvjeri da kad sjedne i krene učiti što treba, da će biti lako ako u gradivu pronađe zabavnu ili korisnu notu.

Učenje trebaju shvatiti ne kao nužno zlo već da može biti i zadovoljstvo. Kada to shvate, željet će učiti sami i neće učenje poistovjećivati s nečim negativnim, opterećujućim ili frustrirajućim. Pitanje je kako učenje pretvoriti u užitak: tako što im se ukaže na sve pogodnosti koje će imati od njega, tako što će im se pomoći da pronađu najbolji i najzabavniji način učenja, kao što je učenje u paru s prijateljem, putem slika i sl., kroz iskustvo..., tako što će im se učenje prikazati kao natjecanje, što će ih se nagrađivati za uspjehe u školi...

-Pomozite pronaći djetetu svoj stil učenja - u nekim je slučajevima uzrok averzije prema učenju taj što učenik ne zna učiti na način na koji je naučen da uči (slušanjem nastavnika i čitanjem udžbenika), pa je isfrustriran, i tako gubi volju za učenjem. Ako uspije pronaći svoj stil, vratit će mu se volja za učenjem. Ovisno je li više vizualni, audio/slušni ili kinestetički/ motorički tip, neka prilagodi tomu učenje, umjesto da uči kako drugi uče. Svi primamo informacije svim osjetilima, no nekim ipak više i bolje nego drugim, pa bi trebalo slijediti ono što nam najlakše ide. Neka djeca bolje uče uz glazbu ili upaljen televizor, dok drugima treba potpuni mir.

Istraživanja pokazuju da je:

- 35% učenika vizualan tip - njima je važno slikovno gradivo

- 25% učenika auditivan tip - njima su važna predavanja i diskusije

- 40% učenika kinestetski tip - njima je važan pokret i rad rukama

Najbolje se pamti kada je u učenje uključeno više različitih osjeta. Poznata je teza da zapamtimo 30% onoga što čujemo, 40% od onoga što vidimo, a 60 % onoga što napravimo. Zapamti se 90% kada se vidi, čuje, kaže i onda napravi. Kod svakoga je način učenja kombinacija saznanja, obrade i vrednovanja informacija i iskustvo.

Poučite svoje dijete tehnikama koje pospješuju učenje:

-predložite grupno učenje ili učenje u paru- za neke je puno lakše učiti uz nekoga, pogotovo ako ta druga osoba nema problema s učenjem

-učenje naglas je SPAS! - kažu mnogi

-poučite svoju djecu da tijekom učenja bilješke prepisuju u kompjuter ili bilježnicu i tako ponavljaju, rade bilješke na samim udžbenicima/skriptama - proces pisanja upisuje sve u memoriju puno jače nego samo čitanje ili izgovaranje naglas.

-Saznajte što inače najviše motivira Vaše dijete i iskoristite to u kontekstu učenja. Recimo ako je Vaš sin u fazi da ga najviše zanimaju cure, onda ga možete motivirati za učenje tako da ga uvjerite da cure vole pametne dečke, one koji briljiraju u školi i u društvu se dokazuju sofisticiranom „spikom“, koja se postiže kroz učenje. Osim toga, navedite da cure vole dečke koji dobro zarađuju a to se postiže dobrim poslom koji se dobiva dobrim rezultatima u školi...

-ako Vaša kćer voli šminku i druge kozmetičke preparate, možete joj nešto od toga ponuditi kao nagradu za učenje. Osim toga, uvjerite je ako želi sama zaraditi za najbolju kozmetiku, onda joj nema druge nego da se primi knjige i kroz uspjeh u školi postigne uspjeh u poslovnom svijetu koji će joj omogućiti dovoljno velika primanja da bi si mogla priuštiti sve što poželi, a time i najbolju kozmetiku.

-ako Vaše dijete voli surfanje a zapinje u zemljopisu, uvjerite ga da će mu poznavanje zemljopisa pomoći da pronađe najbolja mjesta za surfanje...

-Pomozite svom djetetu razviti sposobnost koncentracije

Mnogima koji imaju problema s koncentracijom pomoglo je učenje gdje je tišina, mir i nema se što drugo raditi. Bilo kako bilo, za učenje treba imati sustav. Treba saznati koje je to doba dana kada se tko može najbolje skoncentrirati. Nekome je koncentracija bolja ujutro, nekome navečer. Dobro je imati realan plan učenja - danas toliko, sutra toliko, a prekosutra toliko itd. I jedan trik koji uvijek funkcionira kod mnogih: NIKADA ne učiti zadnji dan prije ispita. Osim toga, otvorite prozor, jer svjež zrak i pravilno disanje pomažu pri koncentraciji i razbistravanju uma. Redovit boravak u prirodi također pomaže "napuniti baterije". Postoji niz tehnika pomoću kojih se može uvježbati sposobnost koncentracije - sport (npr. (stolni)tenis, badminton), igre (npr. šah, kompjuterske igrice), joga, meditacija usredotočivanja (npr. na plamen svijeće, na disanje).

Profesor Philip Zimbardo objašnjava zašto današnja djeca imaju problema s učenjem u školama.

-Moderna tehnologija je programirala i digitalizirala njihove mentalne sklopove tako da im klasična analogna nastava nije primjerena i zato im predstavlja dosadu. Izvan škole su navikli na stimuliranje sjajnim specijalnim vizualnim i audio efektima holivudskih produkcija i kompjuterskih igrica i na to da uz pomoć kompjutera mogu kreirati svoj vlastiti svijet koji je uzbudljiv, u kojem su oni ti koji odlučuju i određuju stvarnost (sami svoji gospodari). U učionicama im je dosadno jer nemaju kontrolu i moraju pasivno prihvaćati što im se servira na staromodan način.

-Druga neusklađenost škola s dječjom stvarnošću je ta da je u obrazovanju usmjerenje na budućnost, dok su djeca u toj dobi više orijentirana na sadašnjost. Pa tako sve priče o tome što će od toga imati u budućnosti ili kako će se njihovi sadašnji potezi odraziti u budućnosti, kod mnoge djece nemaju očekivanog učinka. Djeca dobro znaju za negativne posljedice njihova ponašanja koje nije u skladu s očekivanjima odraslih, no svejedno se i dalje tako ponašaju. I dalje se ne primaju knjige kad to treba, potajno puše, itd. Nije ih briga za poslije, nego za sada. Nisu oni krivi, jer je to prirodno za svu djecu, svi smo rođeni s orijentiranošću na sadašnji trenutak, no s godinama se kod većine to mijenja pa neki žive više za sutra a neki žive u prošlosti.

Profesor Philip Zimbardo predlaže da ne podcjenjujemo važnost i učinak novih tehnologija na našu djecu te da se prilagodimo modernim uvjetima i potrebama suvremene djece. On tako zagovara život u "sada i ovdje", na preusmjeravanje usredotočenosti s budućnosti na sadašnjost, baš kao što to djeca čine, kao boljim modelom od onog na koji ih prisiljavamo (svega se odricati zbog nečeg boljeg u budućnosti). Sve se svodi na revoluciju vremena koje nije isto kao kad smo mi išli u škole. Sad je svaka sekunda puno vrednija nego prije, i djeca ne žele čekati i odlagati svoje zadovoljstvo za neka druga vremena. Profesorova poruka je da se rješenje za većinu poteškoća koje imamo (uključujući i ovu koja je tema ovog članka) nalazi u promjeni gledišta, pogotovo u orijentaciji na budućnost umjesto na sadašnjost te nas potiče da prigrlimo tehnologiju i nova vremena pa će i naša djeca moći nesmetano iskoristiti svoje skrivene potencijale koji ne bi smjeli biti ograničeni na klasično obrazovanje.

Nesretna ljubav - sin ili kći Vam je nesretno zaljubljen(a), pa mu/joj to otežava motiviranost i koncentraciju za bilo što drugo uključujući i učenje. Objasnite mu/joj kako su prve ljubavi uvijek nekako nesretne, jer još uvijek nemamo iskustva koja bi nam pomogla ostvariti sreću u ljubavi. Objasnite da ako voli nekoga tko ga/ju ne primjećuje ili ga/ju vrijeđa, vrijeme je da otvori oči i uoči da ta osoba nije jedina na svijetu i da ima puno boljih koji samo na njega/nju čekaju. Bez obzira na to što je uvjeren(a) da je osoba koju voli ona prava za njega/nju, da nema bolje, stvarnost je više nego sigurno drugačija. Kad bi mogao/la pomoću neke napredne tehnologije otputovati nakratko u budućnost i razgovarati sa sobom - starijom verzijom sebe - ono što bi čuo/la od nje je sasvim sigurno ono što bismo svi mi koji smo malo stariji i iskusniji sebi rekli da smo mogli kad smo bili u istim godinama i u istoj situaciji, a to je: da samo znaš kakve te još ljubavi u životu očekuju, koliko ćeš partnera promijeniti tijekom života, ne bi sad gubio/la vrijeme na ovu osobu koja te ne voli. Pusti ju/ga i zavoli nekog drugog ili nešto drugo - posveti se omiljenom hobiju koji voliš i neka te to ispunjava, a nova ljubav će zasigurno već skoro pokucati na tvoja vrata, kad to i najmanje očekuješ. Otpusti stare emocije i budi slobodan/na!

-Promijenite ploču i ne opterećujte se ocjenama. One nisu najvažnije, a svakako nisu važnije od ljubavi, zdravlja i mira. Pokažite više ljubavi svome djetetu i dokažite mu da ga volite ne samo kad ima dobre ocjene, odnosno da ga volite bez obzira na sve. Ljubav je izrazito učinkovito oružje. Iz ljubavi prema Vama s vremenom će se dijete samo od sebe primiti knjige i popraviti ocjene. Osim toga, puno je važnije u životu ono u kakvu osobu dijete odrasta, nego koliko informacija sadrži u svojoj glavi.

-Ne pravite od popuštanja u školi slona - to je normalno i događa se većini kad-tad, ali nije potrebno angažirati psihologe, tražiti instrukcije i izmišljati kojekakve metode. Dijete mora naučiti snositi odgovornost za svoje postupke, samim tim i ispravljati svoje greške i propuste.

-Uvijek budite pozitivni - pohvalite dijete ne samo kada ostvari konačni cilj, npr. kada dobije dobru ocjenu ili položi ispit, već i kad uspješno obavlja korake koji vode prema cilju, primjerice, kada Vam točno prepriča neko gradivo ili riješi zadatke iz matematike i slično. Takve pohvale motiviraju dijete da ustraje u učenju.

-Razgovarajte otvoreno s djetetom i od malih nogu steknite njegovo/njezino povjerenje i poštovanje te ga/ju naviknite da u vama uvijek ima dobrog prijatelja i pomagača. Razgovarajte s njim kao s odraslom osobom, pokazujući poštovanje i interes za njegov/njezin život i osjećaje i izvan škole, te izrazite svoju zahvalnost za sav trud koji ulaže u učenje kako bi ga/ju to potaklo da se i dalje i još više zalaže.

-Ako je stvar u sagorijevanju, tj. preopterećenju, treba pronaći izvor iz kojeg može uvijek ponovno crpiti snagu: uredne pauze u kojima će se opustiti, otići u park ili neko drugo mirno mjesto u prirodi sa svježim zrakom ili popiti vruću čokoladu ili vježbati...

-Osigurajte svom školarcu ugodno mjesto za učenje, bez drugih podražaja koji bi mu mogli odvući pozornost.

-Unesite više smijeha u život svog školarca, što će donijeti mnoge fiziološke i psihosomatske promjene u njegov život i koje pogodno djeluju na motiviranost za učenje. Smijeh je, uz duboko disanje, najbolje sredstvo protiv stresa, pridonosi porastu entuzijazma…

-Osigurajte svojem školarcu prehranu za bolje pamćenje i učenje - riba, soja, jaja, povrće, gljive, sjemenke, orašasti plodovi, ružmarin i tekućina poput čaja i vode, jako je zdrava i korisna za mozak. Od njih nam mozak radi brže, svježiji je, lakše stvara i čuva pamćenje te nadoknađuje masnoće koje gubi razmišljanjem. Također su vrlo preporučljivi: B1 i B2 vitamini (nalazimo ih u grašku, grahu, orasima, mesu, mlijeku, jajima, žitaricama), beta-karoten koji je ključan za pamćenje (zeleno povrće, mrkva, naranče) te cink, koji sprječava depresiju, senilnost i slabo pamćenje (morski plodovi, cjelovite žitarice, južno voće). Potrebno je izbjegavati zasićene životinjske masti (mast, maslac, masno meso, masne sireve i mlijeko) i alkohol, jer se tom hranom smanjuje dotok krvi u mozak, a samim time i sposobnost učenja i pamćenja.

Preuzeto sa:

http://www.zivotna-skola.hr/clanci/ucenje.html